Evo mene ljudi moji
I evo pišem post nakon duže vremena.
Znate kako to ide...ljeto...i tako to. Kkhm...Malo će doći do promjena mojih postova iako će neke stvari ostati iste. Objavljivati ću svoje radove, slike ali i ostala svoja razmišljanja o aktualnim temema kao što ste i prije mogli čitati.
Radujem se vašem posjetu.
Freak
Novosti
Svima koji čitaju moj blog javljam da neće biti novih postova do početka školske godine.
Hvala na razumijevanju.
PozZ
Freak
Za svijet koji upravlja našim životima
Sjednimo i gledajmo
smrti i razaranja
sjednimo iza i budimo svjedoci
prosipanju nevinih života
U ruke Armageddona
prosipajmo, sve više i više
Samo su bitke ostale da budu izgubljene
u kraljevstvima slijepih
za one koji traže spas
u prašini zemlje
naći će samo utvare
u pijesku vremena
Njihova obećanja su velikodušna
u zemlji kontroliranoj umom
u odsutnosti realnosti, razloga i logike
dokaz izdaje vjere
Za čovječansto koje toliko mrzi svijet
da bi dali sve
svoje sinove i kćeri
svakome tko vjeruje u laži
I Feel Like Part Of Mine Brain Is Missing
Što ostaje na kraju? Uzmi najbolje što čini čovječanstvo, uzmi njihove vrijednosti, umjetnost, arhitekturu, znanost... Oduzmi to ljudskoj povijesti i što ostaje? Grobnica. Samo grobnica.
Zašto su nam govorili da nakon noći uvijek ima dana kad je zapravo dan taj koji umire u noći i svaki koji se rodi umrijet će u njoj. I zašto kažu da život pobijeđuje smrt kad se rađamo mrtvi. I sve što na kraju ostaje samo je noć i smrt. I to je posljednje što ćemo vidjeti.....Učili su nas krivo.
Viktoria Faust
Što bi vi učinili kada bi saznali da niste dio svoje obitelji...možda da fizički ali ne i psihički...
Biste li promijenili svoja razmišljanja... Kako bi se osjećali da znate da vas netko konstantno laže, ljubi vas poput Jude a onda vam okrene leđa. Živi za vas, ali i ne umire za vas. Laže sebe, a time laže i vas.
Zašto su nam govorili da nakon noći uvijek ima dana kad je zapravo dan taj koji umire u noći i svaki koji se rodi umrijet će u njoj.
Nema nade...barem ne one dugoročne...ne možeš se nadati nečemu jer zapravo ne znaš da li će sutra postojati... Možda bolje da ne postoji... Tada možeš po posljednji i jedini put živjeti punim plućima... Ono kad ljudi kažu živi dan kao da ti je posljednji - LAŽ. Kako kad te svaki dan nešto pritišće, neda ti disati. I ako si totalno neodgovoran i hladan prema ljudima, ipak postoje stvari do kojih ti je stalo, i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Zato Anamarija ne očajavaj, samo potraži te male stvari...
Heaven? Or Hell?
NIRVANA
Lake Of Fire
Where do bad folks go when they die?
They don't go to heaven where the angels fly
They go down to the lake of fire and fry
Won't see them again till the fourth of July
I knew a lady who came from Duluth
She got bit by a dog with a rabid tooth
She went to her grave just a little too soon
And she flew away howling on the yellow moon
Now the people cry and the people moan
And they look for a dry place to call their home
And try to find some place to rest their bones
While the angels and the devils
Fight to claim them for their own
Uvijek se nameće ono čuveno pitanje...Kuda ljudi odlaze kad umru?? I uvijek se nađu odgovori na pitanja...Raj? Pakao? Čistilište?
Ne znam, nisam bila... Možda je ti neka dublja filozofija...Be or not to be??? Možda to sve čak ni ne postoji, iako je glupo izražavati se na takav način jer ni u to nismo sigurni...mrtvi znaju ali njih nisam pitala... Ne želim nikome rušiti neke vjerske ideale, ali ja ne vjerujem ni u Raj, ni u Pakao. Ipak ljudi to proživljavaju svaki dan, i jedno i drugo i to je ono u što ja vjerujem.
Evo to je moj kratka (nadam se) komentar.
Freak
Sve Valpurgine noći
- Yolanda, voljela bih da mogu oprati grijehe svijeta - šapnem i gotovo da sam posegla za njenom lijepom, malom rukom mrtvo položenom na stol.
- Ali to ne može nitko, zar ne? - ona odgovori i dalje onako tupo, bezosjećajno zureći.
- Ni sam Bog. Nitko ne može oživjeti mrtve. Nitko ne može istrgnuti srce da ne osjeća, a da nastavi živjeti. Možemo se samo boriti. Ja. Ti. Svi. Netko padne i digne se. Netko ostane ležati u blatu. Netko pobijedi. Netko izgubi. Život je partija pokera, a karte se nepravedno dijele. Jedan dobiva sve, drugi ništa. Možeš varati, ali pazi da ne budeš uhvaćen.
.....Ni ja ne želim život vječni u ovoj Dolini suza. Ni jedno svjesno biće ne bi smjelo živjeti vječno. Mada vidim mogućnost i mada vidim što nam je uskraćeno našom kratkotrajnošću. I reći ću ti drugu stvar: mislim da je Bog lud. Jer ako netko živi milijarde godina, on mora biti lud. No, onda, možda je on već bio takav, onda kad je stvorio ovaj naš svijet, jer tko zna koliko je postojao prije ovog svega, jer ne čini li ti se ovaj kaos u kome živimo djelom umno poremećene osobe? Kakvo je svetogrđe staviti razum u takvu primitivnu zvjerčicu kakva je čovjek! I kakva okrutnost! Dati mu sposobnost da shvati svoja ograničenja, nedostatke, slabosti i staviti ga na kušnju da ih pokuša popraviti, a znajući da je nemoćan protiv svoje prirode, protiv svog postojanja.
Viktoria Faust
" U anđeoskom liku zvijeri"
I pitam sve vas:
Ne čini li ti se ovaj kaos u kome živimo djelom umno poremećene osobe?
Samo jedno: Božanstava trebaju vjernike da bi postojala.
Jer ljubav gleda srcem, a ne okom...
"I baš zato Amora krilatog i lijepog,
Slikaju s krpom na očima, slijepog."
"Ako je osoba sposobna produktivno voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopće nije sposobna voljeti. Je li ljubav umjetnost? Tada zahtijeva znanje i napor! Ljubav je jedini zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije. Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu. Ona nije samo primarni odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi. Ljubav prema bespomoćnom, ljubav prema siromašnom i strancu, početak je bratske ljubavi. Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela kaže: trebam te jer te volim. Za većinu ljudi danas, pojam ljubavi podrazumijeva da vas netko voli, a ne da ste vi sposobni da volite."
Erich Fromm
"Budućnost ljubavi jest istinska ljubav - veličanstvena, divna ljubav koja ne nanosi bol, već radost; ljubav koja nije mala, već golema; ljubav koja je više od osobne te postaje duhovna. To je odredište našega putovanja - to je naš istinski cilj."
Daphne Rose Kingma (Budućnost ljubavi)
Ljubav koju dajemo jedina je ljubav koja nam ostaje.
Elbert Hubbard
Someone on the way
Ljubav....ili ne?
Ponekad se pitam...zašto...zašto voljeti...
Zašto biti s njim kad na kraju možeš očekivati samo bol....bol...i ništa više.
Ljubav je kao cigareta, ona gori i dok je tako, onda je lijepo, no dođe trenutak kada izgori i onda znaš da je kraj.
Idem gradom i gledam sve one zaljubljene parove...zašto...zašto...ja znam da nemogu biti sretna. Ne sada, ne s njim.. Zašto jednostavno kad može komplicirano.
I gave him my heart...But he don't want it...
Naslov nije ni bitan
Evo polako se vraćam u sebe nakon one božićne i novogodišnje euforije...po meni nepotrebne u tolikim razmjerima.
Što je zapravo inspiracija?? Da, inspiracija, toliko korištena riječ za neko samo vama poznato stanje. To je sranje. Ona čak i ne postoji, neki bi rekli i ja bi se vjerojatno složila. Ili je inspiracija trenutak kad naposlijetku odlučimo koristiti svoj mozak? Inspiraciju bi mogli nazvati svojevrsnim transom. Nadahnućem. Od strane koga? Čega? Možda nas samih? Recimo da su one osobe koje bivaju nadahnute osobe koje bolje čuju , uspijevaju uloviti impulse i primiti ideje koje su tu za svakoga, ali samo nadareni (kad mislim nadareni onda mislim na one koji sa trude čuti,vidjeti, prepoznati ideju, ne na genije i sl.) pojedinci su oni koji ih mogu čuti, shvatiti i na kraju primijeniti. Ali od koga dolazi to nadahnuće?
Ili kada bi postavila pitanje što su ljudi, uvijek bi čula različit odgovor od prethodnog itd... No ja nudim odgovor: Ljudi su kao ovce, trebaju vođu, nekoga tko će im govoriti što će raditi. Inače su sposobni živote potratiti jedući jedni druge. Malo je onih koji se rode sa samostalnim umom. A oni pak trebaju one koji će umjesto njih jesti, gristi i na kraju pokapati. Da li je lakše biti jedan od onih ljudi koji rano shvate da je lakše koračati kroz život prateći stope, slijedeći putove koje su utrli neki drugi ljudi ili biti odvažan i krenuti svojim stazama?
Merry Xmas...
Ovako ovo pišem da se svima ispričam što ne posjećujem blogove u posljednje vrijeme...a i sada kad želim ostavit svakome komentar Blog Editor opet sj****. Još jednom: Ispričavam se...
Uskoro očekujte hrpu komentara!!!
Uglavnom želim svima čestitati Sretan Božić....:
PozZ od Freaka